Idi na sadržaj

928.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 924. | 925. | 926. | 927. | 928. | 929. | 930. | 931. | 932. |  | ►►

Decenije:

| 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e |

Vijekovi:

| 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek |

928. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar928
CMXXVIII
Ab Urbe condita1681
Asirski kalendar5678
Bengalski kalendar335
Berberski kalendar1878
Budistički kalendar1472
Burmanski kalendar290
Bizantijski kalendar6436–6437
Kineski kalendar丁亥(Vatreni Svinja)
3624 ili 3564
     do 
戊子年 (Zemljani Pacov)
3625 ili 3565
Koptski kalendar644–645
Diskordijanski kalendar2094
Etiopijski kalendar920–921
Hebrejski kalendar4688–4689
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat984–985
 - Šaka Samvat850–851
 - Kali Juga4029–4030
Holocenski kalendar10928
Iranski kalendar306–307
Islamski kalendar315–316
Julijanski kalendar928
CMXXVIII
Korejski kalendar3261
Minguo kalendar984 prije Tajvana
民前984年
Seleukidska era1239/1240 AG
Tajlandski solarni kalendar1470–1471

Godina 928. (CMXXVIII) bila je prijestupna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 928. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Glad uzrokovana oštrom zimom pogodila je Bizantijsko Carstvo (927-928). Da bi kupili hranu, mali poljoprivrednici su prodavali svoju zemlju po cijenama daleko ispod njene vrijednosti. Car je ponovo uspostavio pravo preče kupovine, proširivši ga na cijelu seosku zajednicu, ali ga ograničivši na šest mjeseci (928). Ova odredba nije bila dovoljna jer siromašni više nisu imali sredstava za kupovinu praznog zemljišta, a bogati su mogli kupiti čitava sela tokom zime 927-928.[1]
  • Bizantijski general John Kourkouas napada arapsku Armeniju, gdje je poražen od strane Dvina.

Rašidunski Halifat

[uredi | uredi izvor]
  • 21. januar: Mozarapski ustanak u Bobastru je ugušen u Španiji.[2] Emir od Kordobe, Abdulrahman III, uspijeva ponovo ujediniti gotovo cijelu muslimansku Španiju.
  • Haridžija Ebu Jazid napušta kur'ansku školu u kojoj je podučavao i propovijedao pobunu protiv Fatimida u planinama Aurès u Alžiru, među Zenata Berberima.[3]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Rudolf I gubi podršku Herberta II, grofa od Vermandoisa, koji kontrolira zatvor u Péronneu u kojem je zatočen bivši kralj Karlo III (Jednostavni). Herbert ga dovodi pred Vilima I (Dugi Mač), grofa od Rouena, radi odavanja počasti, a zatim u Rheims kao sredstvo za ucjenu Rudolfa da ga natjera da se odrekne suvereniteta nad Laonom (Sjeverna Francuska).
  • 5. juni – Luj III Slijepi, bivši kralj Provanse (Donje Burgundije), umire u Arlesu nakon 27 godina vladavine (od kojih su 23 godine bile slijepe). Nasljeđuje ga njegov šura Hugo I, koji je kralj Italije. Uz odobrenje svog rođaka Rudolfa I, Hugo oduzima Lujevom sinu i nasljedniku, Karlu Konstantinu, nasljedstvo i proglašava se vladarom Provanse.
  • Zima – Kralj Henrik I (Ptičar) pokorava polabske Slavene koji žive na njegovim istočnim granicama. Zatim maršira protiv slavenskih plemena Heveli i zauzima njihov glavni grad, Brandenburg. Henrik napada zemlju Glomacze u srednjoj dolini Labe, gdje opsjeda i uništava glavni dvorac zvan Gana (kasnije Albrechtsburg) u Meissenu (Saksonija).[4] Uz pomoć Arnulfa od Bavarske, ušao je u Prag gdje je češki vojvoda Vaclav od Bohemije pristao da plati danak[5].
  • Ljeto – Fatimidska flota pod Sabirom al-Fatom napada bizantijsku južnu Italiju. Zauzima mjesto al-Ghiran ('pećine') u Apuliji i pljačka gradove Taranto i Otranto. Stanovnici su odvedeni u Sjevernu Afriku kao robovi.[6]

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Hywel Dda (Dobri) od Deheubartha hodočasti u Rim i postaje prvi velški vladar koji je poduzeo takvo putovanje. Hywel započinje kodifikaciju srednjovjekovnog velškog prava i kuje vlastiti novac.
  • Išanavarman II umire nakon 5-godišnje vladavine, a nasljeđuje ga njegov ujak Džajavarman IV kao kralj Kmerskog carstva (moderne Kambodže). Premješta glavni grad sjeverno iz Angkora u Koh Ker.

928. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Ljeto – Nakon 14-godišnje vladavine papa Ivan X je svrgnut i zatvoren u dvorcu Sant'Angelo u Rimu po nalogu rimske senatrix Marozije i njenog muža, Guya od Toskane. Nasljeđuje ga svećenik crkve Santa Susanna u Rimu, Leo VI kao 123. papa Katoličke crkve. I Leo je kasnije pogubljen po Marozijinom nalogu.
  • Leo VI ukida Ninsku biskupiju i premješta biskupa Grgura (hrvatski: Grgur Ninski) u Skradin. Time se okončava dugogodišnji spor između Splitske i Ninske biskupije u hrvatskom kraljevstvu.
  • 18. juli – Trifun nasljeđuje Stjepana II kao patrijarh Konstantinopola (do 931. godine).
  • 14. august – Qian Hongzuo,kralj Vujuea (umro 947.)
  • Dub mac Mail Coluīm, kralj Škotske (umro 967.)
  • Pietro I Orseolo, dužd Venecije (umro 987.)
  • Qian Hongzong, kralj Vujuea (umro 971.)
  • Ši Šouxin, kineski general (umro 984.)
  • 20. januar – Zhao Guangfeng, kineski zvaničnik i kancelar
  • 5. juni – Luj III Slijepi, franački kralj i car Svetog Rimskog Carstva
  • 18. juli – Stjepan II, patrijarh Konstantinopola
  • 8. novembar – Duan Ning, kineski general
  • Al-Layth ibn Ali ibn al-Lajth, safaridski emir
  • Diogo Fernandes, grof Portugala
  • Huo Janvei, kineski general (rođen 872.)
  • Išanavarman II, kralj Kmerskog Carstva
  • Ivan X, papa Katoličke crkve
  • Sijahčašm, justanidski vladar (mahdi)
  • Tomislav, vojvoda i kralj Hrvatske
  • Vang, carica udovica Vua
  • Jusuf ibn Abi'l-Sadž, sadžidski emir
  • Zhang Džuhan, kineski zvaničnik (rođen 858.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p
  2. Reinhart Pieter Anne Dozy Histoire des Musulmans d'Espagne Volume 2, E. J. Brill, 1861
  3. Heinz Halm The empire of the Mahdi, Partie 1, Volume 26 [archive] BRILL, 1996 (ISBN 978-90-04-10056-5)
  4. Barford, Paul M. (2001). The Early Slavs: Culture and Society in Early Medieval Eastern Europe. Ithaca: Cornell University Press. p. 421. ISBN 0-8014-3977-9.
  5. Adam Pfaff Deutsche Geschichte von den ältesten Zeiten bis zur Zeit des dreii︣gjährigen Krieges: Von Konrad I. bis Rudolf von Habsburg, Volume 2, Westermann, 1864
  6. Halm, Heinz (1991). Das Reich des Mahdi: Der Aufstieg der Fatimiden [The Empire of the Mahdi: The Rise of the Fatimids] (in German). Munich: C. H. Beck. pp. 214–215. ISBN 978-3-406-35497-7.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]