Idi na sadržaj

939.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 935. | 936. | 937. | 938. | 939. | 940. | 941. | 942. | 943. |  | ►►

Decenije:

| 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e | 960-e |

Vijekovi:

| 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek |

939. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar939
CMXXXIX
Ab Urbe condita1692
Asirski kalendar5689
Bengalski kalendar346
Berberski kalendar1889
Budistički kalendar1483
Burmanski kalendar301
Bizantijski kalendar6447–6448
Kineski kalendar戊戌(Zemljani Pas)
3635 ili 3575
     do 
己亥年 (Zemljani Svinja)
3636 ili 3576
Koptski kalendar655–656
Diskordijanski kalendar2105
Etiopijski kalendar931–932
Hebrejski kalendar4699–4700
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat995–996
 - Šaka Samvat861–862
 - Kali Juga4040–4041
Holocenski kalendar10939
Iranski kalendar317–318
Islamski kalendar327–328
Julijanski kalendar939
CMXXXIX
Korejski kalendar3272
Minguo kalendar973 prije Tajvana
民前973年
Seleukidska era1250/1251 AG
Tajlandski solarni kalendar1481–1482

Godina 939. (CMXXXIX) bila je redovna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 939. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Hugo Veliki, grof od Pariza, pobuni se protiv kralja Luja IV ("Prekomorski") i dobija podršku od Vilima I, vojvode od Normandije. Hugo, zajedno s Herbertom II, grofom od Vermandoisa, Arnulfom I, grofom od Flandrije i Vilimom, odaje počast kralju Otu I (vladaru Istočnog Franačkog Kraljevstva) i podržava ga u borbi protiv Luja.[1]
  • Grof Arnoul od Flandrije prevarom je zauzeo Montreuil i zarobio porodicu grofa Herluina, kojeg je poslao engleskom kralju Æthelstanu. Herluin je uspio pobjeći i dobiti podršku vojvode Vilima od Normandije, koji mu je dao trupe za ponovno zauzimanje grada.[2]
  • 1. august – Bitka kod Trans-la-Forêta: Bretonci pobjeđuju vikinške okupatore. Ovo označava kraj skandinavske okupacije Bretanje.[3]
  • 2. oktobar – Bitka kod Andernacha: Oton I guši pobunu protiv svoje vladavine, koju je vodila koalicija Eberharda III, vojvode od Frankonije, i drugih franačkih vojvoda, u Andernachu na rijeci Rajni. Oton pobjeđuje, uz podršku Oda od Wetteraua. Eberhard je ubijen, dok se Gilbert, vojvoda od Lotaringije (ili Lorene), utapa pri pokušaju bijega.
  • Gerberga, udovica Gisleberta, udata za Luja IV, radi na pomirenju svog muža sa svojim bratom Otonom.[4]

Islamsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • 19. juli – Bitka kod Simancasa: Halifa Abdurahman III od Kordobe proglašava džihad ('sveti rat') i okuplja vojsku od 100.000 ljudi kako bi porazio Kraljevstvo León. Uništava gradove Medina del Campo, Ìscar i Alcazarén (koje je stanovništvo prethodno napustilo) i konačno stiže do grada Simancasa (blizu današnjeg Valladolida), gdje ga čekaju kršćanske snage pod kraljem Ramirom II. Nakon tri dana, Ramiro pobjeđuje maursku vojsku, zahvaljujući savezu Kastilje i Navare. Abdurahman naređuje povlačenje duž rijeke Duero i zamalo je ubijen,[5] najvjerovatnije zbog izdaje arapskih elemenata u maurskoj vojsci.
  • 5. august – Bitka kod Alhandika: Abdurahman III pobjeđuje garnizon onih lojalnih Ramiru II kod Zamore, u kontekstu španske Rekonkviste.

Engleska

[uredi | uredi izvor]
  • 27. oktobar – Kralj Ethelstan "Slavni" umire u Gloucesteru nakon 15-godišnje vladavine. Sahranjen je u opatiji Malmesbury, a naslijedio ga je njegov polubrat, Edmund I ("Veličanstveni"). Nakon Ethelstanove smrti, Olaf Guthfrithson (ili njegov rođak, Anlaf Cuaran [6]), vikinški vođa koji vlada Dablinom, proglašen je kraljem Yorka (južno od Northumbrije).
  • Norvežanin Óláfr, sin Gudfridra, pustoši regiju York i Midlands. Uspijeva povratiti vikinško kraljevstvo York i pokoriti Northumbriju i Pet općina Danelawa. Kuje kovanice u Yorku 940. godine. Edmund I guši pobunu u Northumberlandu, a zatim pokorava Mersiju.[7]
  • Taira no Masakado, japanski plemić, predvodi jednu od najvećih pobunjeničkih snaga u periodu Heian protiv carskog dvora u Kjotu.[8] Masakado je stekao dovoljno moći da upravlja regijom Kantō (sjeverozapadno od Eda) i sebe naziva "novim carem" (šinnō).
  • Ngo Qujen, koji je prethodne godine pobijedio Kineze u bici kod Bach Đanga (938.) i time povratio vijetnamsku nezavisnost nakon 1000 godina, postaje kralj Vijetnama.[9]
  • Početak vladavine Krišne III, kralja Malkeda iz plemena Raštrakuta, u Indiji (završava se 966. godine).[10] On obnavlja moć kraljevstva Malked pokoravanjem Čola (949. godine), Čera i Pandja sve do juga Indije.

939. u temama

[uredi | uredi izvor]

Geografija

[uredi | uredi izvor]
  • Proljeće 939: Erupcija vulkana Eldgjá na Islandu.

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 13. juli – Papa Leo VII umire u Rimu nakon 3 i po godine vladavine. Nasljeđuje ga Stjepan VIII kao 127. papa Katoličke crkve, koji pontifikat završava 942. godine.
  • Događa se "Velika okultacija" (ili Al-Ghajbah al-Kubra) Muhameda al-Mahdija (približan datum).
  • 20. novembar – Tai Zong, car dinastije Song (umro 997.)
  • Fudživara no Takamitsu, japanski vaka pjesnik (približan datum)
  • Hai Gaon, jevrejski teolog i rabin (umro 1038.)
  • 21. januar – Džang Pu, car Vua (r. 900.)
  • 25. maj – Jao Janzhang, general Čua
  • 13. juli - Papa Leo VII
  • 29. avgusta
    • Li Čunjan, carica Mina (Deset kraljevstava)
    • Vang Džipeng, car Min
  • 2. oktobar
    • Eberhard III, vojvoda od Frankonije
    • Gilbert, vojvoda od Lotaringije
  • 27. oktobar - Ethelstan Slavni, engleski kralj [11]
  • 28. novembar – Ledi Ma, kineska plemkinja (r. 890.)
  • Ali ibn Babavajh Qummi, dvanaestočlani šiitski učenjak
  • Ašot "Kiskas" (Brzi), princ od Tao-Klarjeti (Gruzija)
  • Pietro II Candiano, dužd Venecije

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. The Annals of Flodoard of Reims; 919-966, Ed, & Trans. Steven Fanning & Bernard S. Bachrach (University of Toronto Press, 2011), p. 32.
  2. Georg Heinrich Pertz, J. Guadet Richer : Histoire de son temps, Numéro 40. J. Renouard et cie, 1845
  3. René Merlet La Chronique de Nantes (570 Environ-1049). BiblioBazaar, LLC, 2008 (ISBN 978-0-559-23360-9)
  4. Jean-Charles-Léonard Simonde de Sismondi Histoire des Français, Volume 2. Wouters, frères, 1836
  5. "Abd-al-Rahman III". Encyclopædia Britannica. I: A-Ak - Bayes (15th edit.). Chicago, IL: Encyclopædia Britannica, Inc. 2010. pp. 17–18. ISBN 978-1-59339-837-8.
  6. Kevin Halloran, "Anlaf Guthfrithson at York", pp. 180–185.
  7. David Hughes The British Chronicles, Volume 1. Heritage Books, 2007 (ISBN 978-0-7884-4490-6)
  8. Kevin Halloran, "Anlaf Guthfrithson at York", pp. 180–185. Nussbaum, Louis Frédéric et al. (2005). "Taira no Masakado" in Japan Encyclopedia, p. 926., p. 926, at Google Books.
  9. Vo, Nghia. Legends of Vietnam: An Analysis and Retelling of 88 Tales, p. 52 (McFarland, 2012).
  10. Ancient India Par R.C. Majumdar. Motilal Banarsidass Publ., 1994 (ISBN 978-81-208-0436-4)
  11. "Athelstan | king of England | Britannica". www.britannica.com.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]