Idi na sadržaj

949.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 945. | 946. | 947. | 948. | 949. | 950. | 951. | 952. | 953. |  | ►►

Decenije:

| 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e | 960-e | 970-e |

Vijekovi:

| 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek |

949. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar949
CMXLIX
Ab Urbe condita1702
Asirski kalendar5699
Bengalski kalendar356
Berberski kalendar1899
Budistički kalendar1493
Burmanski kalendar311
Bizantijski kalendar6457–6458
Kineski kalendar戊申(Zemljani Majmun)
3645 ili 3585
     do 
己酉年 (Zemljani Pijetao)
3646 ili 3586
Koptski kalendar665–666
Diskordijanski kalendar2115
Etiopijski kalendar941–942
Hebrejski kalendar4709–4710
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat1005–1006
 - Šaka Samvat871–872
 - Kali Juga4050–4051
Holocenski kalendar10949
Iranski kalendar327–328
Islamski kalendar337–338
Julijanski kalendar949
CMXLIX
Korejski kalendar3282
Minguo kalendar963 prije Tajvana
民前963年
Seleukidska era1260/1261 AG
Tajlandski solarni kalendar1491–1492

Godina 949. (CMXLIX) bila je redovna godina koja počinje u ponedjeljak u julijanskom kalendaru. Oznaka 949. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Arapsko-bizantijski rat: Hamdanidske snage pod Sajf Ad-Davlom prodiru u temu Likandos, ali su poražene. Bizantijci izvode kontranapad i zauzimaju Germanikeju, porazivši vojsku iz Tarsa i prodirući sve do Antiohije na jugu. General (strateg) Teofil Kurkuas zauzima Teodosiopolis (današnji Erzurum) nakon 7-mjesečne opsade.[1]

Arapsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Bizantijska delegacija upućena je halifi iz Kordobe kako bi se osigurala njegova neutralnost u slučaju napada na Kretu.[2]
  • Bizantijske ekspedicione snage pod Konstantinom Gongilom pokušavaju ponovo osvojiti Kritski emirat od Saracena. Ekspedicija završava katastrofalnim neuspjehom; bizantijski logor je uništen u iznenadnom napadu. Sam Gongil jedva bježi na svom komandnom brodu.
  • Decembar: Adhud Ad-Davla postaje emir Farsa nakon smrti svog ujaka, Bujid Imad Ad-Davle Alija.[3]
  • Abdurahman III, halifa Kordobe, objavljuje džihad, pripremajući veliku vojsku i osvajajući grad Lugo na krajnjem sjeveru Iberije. Ovaj napad se pokazao kao jedan od najudaljenijih napada koje su muslimani ikada izveli u Španiji, a koji je bio demonstracija snage muslimanske države u El-Andaluzu.

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Zima: Arnulf I od Flandrije osvojio je dvorac Amiens od Rogera, grofa od Ponthieua.
  • Proljeće: Luj Prekomorski napadom je iznenadio i zauzeo Laon, s izuzetkom jedne kule koju je držao Thibaud de Blois (Prevarant).[4] Hugo Veliki interveniše i pruža pomoć Laonu.
  • Juli: Kralj Luj Prekomorski prima pomoć od Konrada Crvenog, vojvode od Lotaringije, kojeg je poslao Oton, koji opsjeda Senlis, ali ga ne uspijeva osvojiti, a zatim pustoši teritorije Huga Velikog sve do Sene.[5] Konrad pregovara o primirju do augusta; u međuvremenu, Luj odlazi kod Otona, a po povratku u Reims prima obavezu na vjernost Alberta od Vermandoisa. Vojvoda Hugo, izoliran nakon neuspjeha pokušaja ponovnog zauzimanja Laona, započinje mirovne pregovore.
  • Kralja Miroslava (ili Miroslausa) ubija ban Pribina tokom građanskog rata koji je započeo njegov mlađi brat Mihajlo Krešimir II, koji ga nasljeđuje kao vladar Hrvatske.
  • Ljeto – Mađari pobjeđuju bavarsku vojsku kod Lae (moderna Austrija).[6]
  • Kralj Danske Gorm, koji se oženio anglosaksonkom Tyrom, odlučio je preobratiti svoj narod u kršćanstvo. Dozvolio je nadbiskupu Adaldagu iz Hamburga da osnuje tri biskupije: Schleswig, Ribe i Aarhus.[7]
  • U južnoj Indiji, Parantaka I (Čola) je napao kraljevstvo Rastrakuta, ali ga je u bici kod Takkolama porazio Krišna III, koji je okupirao tamilsku zemlju, učinivši je vazalom.[8]
  • 14. septembar – Fudživara no Tadahira, političar i kancelar (kampaku), umire u svom rodnom Kjotu. Nakon što je vladao Japanom kao regent pod carem Suzakuom od 930. godine, klan Fudživara će nastaviti da drži regentstvo do 1180. godine, kontrolišući carsku vladu.

949. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 1. oktobar: Osnivanje biskupije Brandenburg.[9]
  • 7. oktobar: Osnivanje opatije Montmajour u Provansi (ili 948. godine).[10]
  • Papa Agapet II potvrdio je ekskomunikacije Huga od Reimsa i Huga Velikog na Rimskom saboru.
  • Pod vodstvom opata Aligerna, monasi iz Monte Cassina, koji su se sklonili u Capuu, vratili su se u svoje prvobitno sjedište.
  • Fudživara no Nagatō, japanski birokrat i pjesnik (umro 1009.)
  • Gebhard od Konstance, njemački biskup (umro 995.)
  • Máel Sechnaill mac Domnaill, visoki kralj Irske (umro 1022.)
  • Matilda, njemačka opatica i unuka Otona I (umrla 1011.)[3]
  • Ranna, kannadski pjesnik (Indija) (približan datum)
  • Symeon (Novi teolog), bizantijski monah i pjesnik (umro 1022.)
  • Uma no Naishi, japanski plemić i vaka pjesnik (umro 1011.)
  • 1. juni – Godfrey, franački plemić (približan datum)
  • 17. august – Li Šouzhen, kineski general i guverner
  • 14. septembar – Fudživara no Tadahira, japanski državnik i regent (r. 880.)
  • Septembar/oktobar – Abdullah ibn Al-Mustakfi, abasidski halifa (r. 905.)[11]
  • Decembar – Imad Al-Davla, osnivač dinastije Bujid (Iran)
  • 2. decembar – Odo od Wetteraua, njemački plemić
  • 10. decembar – Herman I, vojvoda od Švabije
  • An, kineska carska supruga (Pet dinastija)
  • Eadric, ealdorman od Wessexa (približan datum)
  • Jeongjong, kralj Gorjeoa (Koreja) (r. 923.)
  • Miroslav (ili Miroslaus), kralj Hrvatske[12]
  • Xiao Han, general dinastije Khitan Liao
  • Junmen Venjan, kineski zen budistički monah[13]
  • Zhao Tingjin, general Kasnog Šua (r. 883.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Treadgold, Warren T. (1997), A History of the Byzantine State and Society, Stanford, CA: Stanford University Press, p. 489, ISBN 0-8047-2630-2
  2. Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p.
  3. Ilya Gershevitch The Cambridge history of Iran : The Saljuq and Mongol periods, Volume 5. Cambridge University Press, 1968 (ISBN 978-0-521-20093-6)
  4. Yves Sassier, Hugues Capet : Naissance d'une dynastie, Fayard, coll. « Biographies historiques », 14 janvier 1987, 364 p. (ISBN 978-2-213-67002-7), p.117
  5. Joseph Guadet Richer, histoire de son temps, 1845
  6. Bóna, István (2000). The Hungarians and Europe in the 9th-10th centuries. Budapest: Historia - MTA Történettudományi Intézete, p. 27. ISBN 963-8312-67-X.
  7. Michel Rouche Histoire du Moyen Âge, Volume 1. Editions Complexe, 2005 (ISBN 978-2-8048-0042-0)
  8. Sailendra Nath Sen Ancient Indian History and Civilization. New Age International, 1999 (ISBN 978-81-224-1198-0)
  9. Thüringisch-Sächsischer Verein für Erforschung des Vaterländischen Altertums und Erhaltung seiner Denkmale Neue Mittheilungen aus dem Gebiete historisch-antiquarischer Forschungen, Volume 11. E. Anton, 1867
  10. D Chantelou F De Marin De Carranrais L' Abbaye de Montmajour. BiblioBazaar, LLC, 2009 (ISBN 978-1-113-05378-7)
  11. Bowen, Harold (1928). The Life and Times of ʿAlí Ibn ʿÍsà: The Good Vizier. Cambridge University Press. p. 385.
  12. Francis Ralph Preveden (1962). A History of the Croatian People from Their Arrival on the Shores of the Adriatic to the Present Day: Prehistory and early period until 1397 A.D. Philosophical Library. p. 67.
  13. Beata Grant (1994). Mount Lu Revisited: Buddhism in the Life and Writings of Su Shih. University of Hawaii Press. p. 198. ISBN 978-0-8248-1625-4.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]