949.
Izgled
| Godine:
◄◄ | ◄ | 945. | 946. | 947. | 948. | 949. | 950. | 951. | 952. | 953. | ► | ►► |
| Decenije:
◄ | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e | 960-e | 970-e | ► |
| Vijekovi: |
| Gregorijanski kalendar | 949 CMXLIX |
| Ab Urbe condita | 1702 |
| Asirski kalendar | 5699 |
| Bengalski kalendar | 356 |
| Berberski kalendar | 1899 |
| Budistički kalendar | 1493 |
| Burmanski kalendar | 311 |
| Bizantijski kalendar | 6457–6458 |
| Kineski kalendar | 戊申年 (Zemljani Majmun) 3645 ili 3585 — do — 己酉年 (Zemljani Pijetao) 3646 ili 3586 |
| Koptski kalendar | 665–666 |
| Diskordijanski kalendar | 2115 |
| Etiopijski kalendar | 941–942 |
| Hebrejski kalendar | 4709–4710 |
| Hindski kalendari | |
| - Vikram Samvat | 1005–1006 |
| - Šaka Samvat | 871–872 |
| - Kali Juga | 4050–4051 |
| Holocenski kalendar | 10949 |
| Iranski kalendar | 327–328 |
| Islamski kalendar | 337–338 |
| Julijanski kalendar | 949 CMXLIX |
| Korejski kalendar | 3282 |
| Minguo kalendar | 963 prije Tajvana 民前963年 |
| Seleukidska era | 1260/1261 AG |
| Tajlandski solarni kalendar | 1491–1492 |
Godina 949. (CMXLIX) bila je redovna godina koja počinje u ponedjeljak u julijanskom kalendaru. Oznaka 949. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
Događaji
[uredi | uredi izvor]Bizantijsko Carstvo
[uredi | uredi izvor]- Arapsko-bizantijski rat: Hamdanidske snage pod Sajf Ad-Davlom prodiru u temu Likandos, ali su poražene. Bizantijci izvode kontranapad i zauzimaju Germanikeju, porazivši vojsku iz Tarsa i prodirući sve do Antiohije na jugu. General (strateg) Teofil Kurkuas zauzima Teodosiopolis (današnji Erzurum) nakon 7-mjesečne opsade.[1]
Arapsko carstvo
[uredi | uredi izvor]- Bizantijska delegacija upućena je halifi iz Kordobe kako bi se osigurala njegova neutralnost u slučaju napada na Kretu.[2]
- Bizantijske ekspedicione snage pod Konstantinom Gongilom pokušavaju ponovo osvojiti Kritski emirat od Saracena. Ekspedicija završava katastrofalnim neuspjehom; bizantijski logor je uništen u iznenadnom napadu. Sam Gongil jedva bježi na svom komandnom brodu.
- Decembar: Adhud Ad-Davla postaje emir Farsa nakon smrti svog ujaka, Bujid Imad Ad-Davle Alija.[3]
- Abdurahman III, halifa Kordobe, objavljuje džihad, pripremajući veliku vojsku i osvajajući grad Lugo na krajnjem sjeveru Iberije. Ovaj napad se pokazao kao jedan od najudaljenijih napada koje su muslimani ikada izveli u Španiji, a koji je bio demonstracija snage muslimanske države u El-Andaluzu.
Evropa
[uredi | uredi izvor]- Zima: Arnulf I od Flandrije osvojio je dvorac Amiens od Rogera, grofa od Ponthieua.
- Proljeće: Luj Prekomorski napadom je iznenadio i zauzeo Laon, s izuzetkom jedne kule koju je držao Thibaud de Blois (Prevarant).[4] Hugo Veliki interveniše i pruža pomoć Laonu.
- Juli: Kralj Luj Prekomorski prima pomoć od Konrada Crvenog, vojvode od Lotaringije, kojeg je poslao Oton, koji opsjeda Senlis, ali ga ne uspijeva osvojiti, a zatim pustoši teritorije Huga Velikog sve do Sene.[5] Konrad pregovara o primirju do augusta; u međuvremenu, Luj odlazi kod Otona, a po povratku u Reims prima obavezu na vjernost Alberta od Vermandoisa. Vojvoda Hugo, izoliran nakon neuspjeha pokušaja ponovnog zauzimanja Laona, započinje mirovne pregovore.
- Kralja Miroslava (ili Miroslausa) ubija ban Pribina tokom građanskog rata koji je započeo njegov mlađi brat Mihajlo Krešimir II, koji ga nasljeđuje kao vladar Hrvatske.
- Ljeto – Mađari pobjeđuju bavarsku vojsku kod Lae (moderna Austrija).[6]
- Kralj Danske Gorm, koji se oženio anglosaksonkom Tyrom, odlučio je preobratiti svoj narod u kršćanstvo. Dozvolio je nadbiskupu Adaldagu iz Hamburga da osnuje tri biskupije: Schleswig, Ribe i Aarhus.[7]
Azija
[uredi | uredi izvor]- U južnoj Indiji, Parantaka I (Čola) je napao kraljevstvo Rastrakuta, ali ga je u bici kod Takkolama porazio Krišna III, koji je okupirao tamilsku zemlju, učinivši je vazalom.[8]
Japan
[uredi | uredi izvor]- 14. septembar – Fudživara no Tadahira, političar i kancelar (kampaku), umire u svom rodnom Kjotu. Nakon što je vladao Japanom kao regent pod carem Suzakuom od 930. godine, klan Fudživara će nastaviti da drži regentstvo do 1180. godine, kontrolišući carsku vladu.
949. u temama
[uredi | uredi izvor]Religija
[uredi | uredi izvor]- 1. oktobar: Osnivanje biskupije Brandenburg.[9]
- 7. oktobar: Osnivanje opatije Montmajour u Provansi (ili 948. godine).[10]
- Papa Agapet II potvrdio je ekskomunikacije Huga od Reimsa i Huga Velikog na Rimskom saboru.
- Pod vodstvom opata Aligerna, monasi iz Monte Cassina, koji su se sklonili u Capuu, vratili su se u svoje prvobitno sjedište.
- Fudživara no Nagatō, japanski birokrat i pjesnik (umro 1009.)
- Gebhard od Konstance, njemački biskup (umro 995.)
- Máel Sechnaill mac Domnaill, visoki kralj Irske (umro 1022.)
- Matilda, njemačka opatica i unuka Otona I (umrla 1011.)[3]
- Ranna, kannadski pjesnik (Indija) (približan datum)
- Symeon (Novi teolog), bizantijski monah i pjesnik (umro 1022.)
- Uma no Naishi, japanski plemić i vaka pjesnik (umro 1011.)
- 1. juni – Godfrey, franački plemić (približan datum)
- 17. august – Li Šouzhen, kineski general i guverner
- 14. septembar – Fudživara no Tadahira, japanski državnik i regent (r. 880.)
- Septembar/oktobar – Abdullah ibn Al-Mustakfi, abasidski halifa (r. 905.)[11]
- Decembar – Imad Al-Davla, osnivač dinastije Bujid (Iran)
- 2. decembar – Odo od Wetteraua, njemački plemić
- 10. decembar – Herman I, vojvoda od Švabije
- An, kineska carska supruga (Pet dinastija)
- Eadric, ealdorman od Wessexa (približan datum)
- Jeongjong, kralj Gorjeoa (Koreja) (r. 923.)
- Miroslav (ili Miroslaus), kralj Hrvatske[12]
- Xiao Han, general dinastije Khitan Liao
- Junmen Venjan, kineski zen budistički monah[13]
- Zhao Tingjin, general Kasnog Šua (r. 883.)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Treadgold, Warren T. (1997), A History of the Byzantine State and Society, Stanford, CA: Stanford University Press, p. 489, ISBN 0-8047-2630-2
- ↑ Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p.
- ↑ Ilya Gershevitch The Cambridge history of Iran : The Saljuq and Mongol periods, Volume 5. Cambridge University Press, 1968 (ISBN 978-0-521-20093-6)
- ↑ Yves Sassier, Hugues Capet : Naissance d'une dynastie, Fayard, coll. « Biographies historiques », 14 janvier 1987, 364 p. (ISBN 978-2-213-67002-7), p.117
- ↑ Joseph Guadet Richer, histoire de son temps, 1845
- ↑ Bóna, István (2000). The Hungarians and Europe in the 9th-10th centuries. Budapest: Historia - MTA Történettudományi Intézete, p. 27. ISBN 963-8312-67-X.
- ↑ Michel Rouche Histoire du Moyen Âge, Volume 1. Editions Complexe, 2005 (ISBN 978-2-8048-0042-0)
- ↑ Sailendra Nath Sen Ancient Indian History and Civilization. New Age International, 1999 (ISBN 978-81-224-1198-0)
- ↑ Thüringisch-Sächsischer Verein für Erforschung des Vaterländischen Altertums und Erhaltung seiner Denkmale Neue Mittheilungen aus dem Gebiete historisch-antiquarischer Forschungen, Volume 11. E. Anton, 1867
- ↑ D Chantelou F De Marin De Carranrais L' Abbaye de Montmajour. BiblioBazaar, LLC, 2009 (ISBN 978-1-113-05378-7)
- ↑ Bowen, Harold (1928). The Life and Times of ʿAlí Ibn ʿÍsà: The Good Vizier. Cambridge University Press. p. 385.
- ↑ Francis Ralph Preveden (1962). A History of the Croatian People from Their Arrival on the Shores of the Adriatic to the Present Day: Prehistory and early period until 1397 A.D. Philosophical Library. p. 67.
- ↑ Beata Grant (1994). Mount Lu Revisited: Buddhism in the Life and Writings of Su Shih. University of Hawaii Press. p. 198. ISBN 978-0-8248-1625-4.
