Prijeđi na sadržaj

Citozin

Izvor: Wikipedija
Image
kalotni model molekule citozina

Citozin (kodni simbol C) jedna je od 5 glavnih nukleobaza koje se koriste za skladištenje i prijenos genetskih informacija u stanici unutar nukleinskih kiselina DNA i RNA.

Derivat je pirimidina, s heterocikličkim aromatskim prstenom i dva supstituenta (amino-skupina na poziciji 4 i keto-skupina na poziciji 2). Nukleozid citozina je citidin.

Kao citozin-trifosfat (CTP), može se ponašati kao enzimski kofaktor te može vršiti prijenos fosfata kako bi od adenozin-difosfata (ADP) načinio adenozin-trifosfat (ATP).

U DNA i RNA, citozin se sparuje s gvaninom. Nije stabilan kao druge baze - može se pretvoriti u uracil spontanom deaminacijom, što može dovesti do mutacije ako enzim uracil-DNA-glikozilaza (UDG) pravovremeno ne počne ispravak.[1]

Citozin je otkriven 1894. godine. Struktura je predložena 1903., a sintetiziran je iste godine, čime mu je i potvrđena struktura.

Spoj je dobio primjenu u kvantnom računanju. 1. kolovoza 1998. na Sveučilištu u Oxfordu prvi je put neko kvantnomehaničko svojstvo iskorišteno za obradu informacija.[2]

  1. Parikh, S. S.; Putnam, C. D.; Tainer, J. A. 30. kolovoza 2000. Lessons learned from structural results on uracil-DNA glycosylase. Mutation Research. 460 (3–4): 183–199. doi:10.1016/s0921-8777(00)00026-4. ISSN 0027-5107. PMID 10946228
  2. Jones, J. A.; Mosca, M. 1. kolovoza 1998. Implementation of a quantum algorithm on a nuclear magnetic resonance quantum computer. The Journal of Chemical Physics (engleski). 109 (5): 1648–1653. doi:10.1063/1.476739. ISSN 0021-9606