Prijeđi na sadržaj

Adenin

Izvor: Wikipedija
Image
kalotni model adenina

Adenin je jedna od dvije purinske nukleobaze koje se pojavljuju u formiranju nukleotida nukleinskih kiselina DNA i RNA.

U deoksiribonukleinskoj kiselini, adenin (A) se veže za timin (T) pomoću dvije vodikove veze čime stabilizira strukturu nukleinske kiseline. U ribonukleinskoj kiselini adenin se veže za uracil (U).

Adenin tvori:

Adenozin-trifosfat je iznimno značajan jer se u staničnom metabolizmu primjenjuje kao osnovna metoda prijenosa energije između kemijskih reakcija.

Ponegdje u starijoj literaturi, prije nego li se znalo da je ljudsko tijelo sposobno sintetizirati adenin, zvao bi se imenom vitamin B4.

Komplementarnost

[uredi | uredi kôd]

U molekulama nukleinskih kiselina adenin se veže dvostrukom vodikovom vezom s pirimidinskim bazama:

  • timin u nasuprotnom polinukleotidnom lancu DNA
  • uracil u polinukleotidnom lancu RNA

Ta se osobina naziva komplementarnost i osnova je sekundarne strukture nukleinskih kiselina.

Par adenin-timin koji održava dvije vodikove veze ima oblik sličan paru gvanin-citozin koji održava najmanje dvije vodikove veze. Od svih dušičnih baza mogu se načiniti parovi, ali samo su A-T i G-C nazvani komplementarnim zato što samo ta dva para baza imaju dovoljno sličan prostorni oblik da se mogu složiti u dvostruku spiralu dovoljno sterički stabilne strukture.[1]

  1. Matange, Karishma; Tuck, James M.; Keung, Albert J. 1. ožujka 2021. DNA stability: a central design consideration for DNA data storage systems. Nature Communications (engleski). 12 (1): 1358. doi:10.1038/s41467-021-21587-5. ISSN 2041-1723