Idi na sadržaj

Latinica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Historija alfabeta

srednje bronzano doba 19–15. vijek p. n. e.

meroitičko 3. vijek p. n. e.
Geneologija
Image
Zastupljenost latinice u svijetu

Latinica, također poznato kao "rimska abeceda", je najraširenije pismo u svijetu,[1] službeno pismo bosanskog jezika kao i većine jezika Zapadne i Srednje Evrope, te područja Svijeta gdje su vladale evropske zemlje u 19. vijeku.

Latinično pismo, također poznato kao rimsko pismo, je sistem pisanja zasnovan na slovima klasičnog latinskog alfabeta, izvedenog iz oblika grčkog alfabeta koji se koristio u drevnom grčkom gradu Kuma u Velikoj Grčkoj. Grčki alfabet su izmijenili Etrurci, a potom su njihov alfabet izmijenili stari Rimljani. Postoji nekoliko latiničnih alfabeta, koji se razlikuju po grafemima, sortiranju i fonetskim vrijednostima od klasičnog latinskog alfabeta.

Latinično pismo je osnova Međunarodne fonetske abecede (IPA), a 26 najrasprostranjenijih slova su slova sadržana u osnovnoj ISO latiničnoj abecedi, koja su ista slova kao i engleska abeceda.

Latinično pismo je osnova za najveći broj alfabeta od svih sistema pisanja[2] i najšire je prihvaćen sistem pisanja na svijetu. Latinično pismo se koristi kao standardna metoda pisanja jezika zapadne i centralne Evrope, većeg dijela podsaharske Afrike, Amerike i Okeanije, kao i mnogih jezika u drugim dijelovima svijeta.

Pismo se naziva ili latinično pismo ili rimsko pismo, u odnosu na njegovo porijeklo u starom Rimu (iako su neka od velikih slova grčkog porijekla). U kontekstu transliteracije, često se koristi termin "romanizacija " ( britanski engleski: "romanisation").[3][4] Unicode koristi termin "latinično"[5], kao i Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO).[6]

Brojčani sistem se naziva rimski brojčani sistem, a skup elemenata poznat je kao rimski brojevi . Brojevi 1, 2, 3 ... su latinični/rimski brojevi za hindu-arapski brojčani sistem.

Historija

Razvoj pisma

Latinica je jedna od tekovina koje je moderni svijet naslijedio od Rimljana. To je najprije bio naziv za pismo Rimljana. Latinski se alfabet razvio iz grčkoga, a grčki iz feničkog. Prilagodivši grčke znakove glasovnim potrebama svog jezika, latinski alfabet je u početku imao 21 slovo:

A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T V X

Bosanska latinica

Bosanska latinica se sastoji od 30 slova, od kojih su 3 digrafa (Dž, Lj, Nj). Bosanska latinica je doživjela mnoge promjene kroz vijekove, a u sadašnjem obliku se ustalila na početku 20. vijeka. Napravljena je na temelju češke verzije latinice (kao i hrvatska latinica).

Način pisanja

U bosanskom jeziku, abeceda se sastoji od sljedećih slova:

ABCČĆDĐEFGHIJK
LLJMNNJOPRSŠTUVZŽ

Također pogledajte

Reference

  1. "Latin alphabet | Definition, Description, History, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 24. 10. 2025. Pristupljeno 9. 11. 2025.
  2. Haarmann 2004.
  3. "Search results | BSI Group". Bsigroup.com. Pristupljeno 12. 5. 2014.[mrtav link]
  4. "Romanisation_systems". Pcgn.org.uk. Arhivirano s originala, 27. 6. 2014. Pristupljeno 12. 5. 2014.
  5. "ISO 15924 – Code List in English". Unicode.org. Arhivirano s originala, 26. 5. 2013. Pristupljeno 22. 7. 2013.
  6. "Search – ISO". International Organization for Standardization. Arhivirano s originala, 13. 5. 2014. Pristupljeno 12. 5. 2014.

Vanjski linkovi