Agrigento
| Agrigento Comune di Agrigento | |
|---|---|
.svg) |
 |
| Regija: | Sicilija |
| Pokrajina: | Agrigento (AG) |
| Koordinate: | 37°19′N 13°35′E / 37.317°N 13.583°E |
| Visina: | 230 m[1] |
| Površina: | 243,6 km2[1] |
| Stanovništvo: | 55 118[2] (1. siječnja 2026.) |
| Poštanski broj: | 92100 |
| Pozivni broj: | 0922 |
| ISTAT-broj: | 084001 |
| Svetac zaštitnik: | Sveti Gerland |
  Agrigento Agrigento na zemljovidu Italije |
|
| Službena stranica: | comune.agrigento.it |
Agrigento ili Agrigent (do 1927. poznat kao Girgenti na sicilijanskom) je grad u jugozapadnoj Siciliji, oko 4 km udaljen od obale; glavni grad istoimene pokrajine i biskupsko sjedište.
U okolici grada razvijena je poljoprivreda, rudnici sumpora i potaše, prehrambena industrija i turizam.
U Contradi Kaos, nedaleko od Agrigenta, rođen je dramatičar i dobitnik Nobelove nagrade za književnost – Luigi Pirandello.
Antičku koloniju (grčki: Akragas) osnovali su Dorani u 6. st. pr. Kr. Akragas je bio i rodno mjesto filozofa Empedokla.[3] God. 480. pr. Kr. Akragas je u savezu sa Sirakuzom kraj Himere pobijedio Kartažane. Kartažani razaraju grad 406. pr. Kr., a grad stradava i za punskih ratova. God. 210. pr. Kr. zauzimaju ga Rimljani i nazivaju ga Agrigentum (latinski).
U srednjem vijeku osvajali su ga Bizantinci, Saraceni (koji ga prozivaju Kerkent) i Normani koji su osnovali biskupiju i podigli velebne crkve u 13. st. i katedralu u Agrigentu (14. st.). God. 1860., stanovnici Agrigenta su oduševljeno podržali Garibaldija u njegovu pothvatu za ujedinjenjem Italije (Risorgimento).
U Drugom svjetskom ratu u Agrigentu se iskrcala američka vojska (srpanj 1943.). Agrigento je stradao u strašnim klizištima tla 1944. i 1966. god. u kojima su poginule tisuće ljudi.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 55 118. Djeca i mladi činili su 14,3 %, a starije osobe 25,4 % stanovništva.[4]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1861. | 17 828 | — |
| 1871. | 20 180 | +13,2 % |
| 1881. | 21 219 | +5,1 % |
| 1901. | 24 872 | +17,2 % |
| 1911. | 26 147 | +5,1 % |
| 1921. | 30 074 | +15,0 % |
| 1931. | 28 677 | −4,6 % |
| 1936. | 32 951 | +14,9 % |
| 1951. | 40 491 | +22,9 % |
| 1961. | 47 919 | +18,3 % |
| 1971. | 49 213 | +2,7 % |
| 1981. | 51 325 | +4,3 % |
| 1991. | 55 283 | +7,7 % |
| 2001. | 54 619 | −1,2 % |
| 2011. | 58 323 | +6,8 % |
| 2021. | 55 849 | −4,2 % |
| Izvori: [5][6] | ||
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (51 216 – 93,8 %), Maroko (490 – 0,9 %), Senegal (421 – 0,8 %), Rumunjska (356 – 0,7 %), Njemačka (305 – 0,6 %), …[7]
| Arheološka zona Agrigento | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
.jpg) | |
| Država |  Italija |
| Godina uvrštenja | 1997. |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | i, ii, iii, iv |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:831 |
U Agrigentu se nalaze bogati arheološki ostaci, posebno iz doba antičke Grčke, poput zidina i sedam dorskih hramova iz 6. i 5. st. pr. Kr. poredanih na kamenoj terasi poznatoj kao „Dolina hramova” (Valle dei Templi). Dolina se od 1997. god. nalazi na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine kao Arheološka zona Agrigento.
Pored Tezejeva hrama u Ateni i Herina u Paestumu, Konkordijin hram u Agrigentu je najbolje sačuvan grčki hram. On je jedan od posljednjih sagrađenih u Velikoj Grčkoj (Magna Graecia), a njegovom očuvanju pomogla je činjenica da je pretvoren u kršćansku crkvu 597. god., te se u njenoj okolici nalaze brojne katakombe.
Ostali hramovi su očuvani samo fragmentarno, zbog mnogih zemljotresa i odnošenja kamena za druge potrebe. Najveći je bio Hram Olimpijskog Zeusa koji je bio posvećen Bitci na Himeri 480. pr. Kr. Vjeruje se kako je on bio najveći dorski hram ikada izgrađen. Hramovi posvećeni Hefestu, Heraklu i Asklepiju, kao i svetišta Demetre i Perzefone (poznati kao hramovi Kastora i Poluksa) su uništeni u požaru koji su zapalili Kartažani 406. pr. Kr.
Konkordijin hram
Herin hram
Junonin hram
Pali Atlas s hrama Olimpijskog Zeusa
Gradska vrata Porta di Ponte
Normanska katedrala sv. Gerlanda iz 14. st.
Barokna crkva sv. Lovre
Rodna kuća L. Pirandella
U okolici grada nalaze se i djela poput špiljskog Demetrinog hrama iznad kojeg je izgrađena crkva San Biagio, te helenistički nadgrobni spomenik znan kao „Theronova grobnica“ na koji je u 13. st. dodana crkva Svetog Nikole.
Od srednjovjekovnih građevina sačuvane su katedrala (14. st.) i crkva Svete Marije od Grka (13. st.) koja se nalazi na mjestu drevnog grčkog hrama, po čemu je i dobila ime.
- 1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Pjesnik Pindar slavio je Akragas kao najljepši grad
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Agrigento |
- Turistički vodič kroz Dolinu hramova i Agrigento Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. listopada 2008. (Wayback Machine)
